Dragiša Šarić

saric-dragisa

Dragiša Šarić, (Bijeljina 28.avgust 1961. – Pula 19.Juli 2008.)

Veliki čovek i sportista koji nas je prerano napustio.

Sportsku karijeru je počeo u matičnom Radniku, da bi po dolasku na studije ekonomije u Beograd nastavio u KK Ušće. Boža Maljković ga odatle odvodi KK Radnički 1981 godine  gde igra do 1987 godine. Od 1987-1991 godine Duda Ivković  ga zove u novosadsku Vojvodinu u njenoj najušpesnijoj eri, a vrhunac sportske karijere doživljava 1992 godine kada sa Partizanom postaje klupski prvak Evrope.

Zatim igra u Profikoloru (polufinale prvenstva Jugoslavije) , Honved (prvak Madjarske), Beobanka 1994-1997), da bi 1999 godine u 39toj godini proveo sezonu na dalekom Islandu.

Nakon duge i uspešne igračke karijere Šara počinje da se bavi trenerskim poslom i prvi angažman mu je bio u beogradskom klubu Lavovi 2001-2002 godine.

2003 godine prelazi u KK Vojvodina , u kojoj, kao pomoćni i prvi trener provodi naredne dve godine.

Beogradski klub Vizura, koji je naslednik KK Ušće u kojem je Šara započeo košarkašku karijeru u Srbiji, preuzima 2005 godine i uvodi ga u Prvu ligu da bi sledeće godine izborio plasman u Super ligu.

2007 godine nakratko trenira KK Mega Ishrana, a zatim prelazi u KK Partizan, gde je kao pomoćni trener Dušku Vujoševiću radio sve do iznenadne smrti na odmoru u Puli u julu 2008 godine.

Po završetku sportske karijere ljubav prema košarci nastavio  je u ekipi veterana Beograd  igrajući iz zadovoljstva sa prijateljima 2003 godineu Opatiji veterani Beograda sa Šarom su bili prvaci Alpe-adria lige.

Uz sve sportske Šara je posedovao još  veće ljudske kvalitete. Privržen porodici, požrtvovan otac sinu Petru, uzoran suprug  Biljani.  Gde god je bio, ostavio je tragove koji odišu dobrotom, blagošću, trpeljivošću i svuda je sticao prijatelje koji ga se sećaju sa radošću što su ga poznavali i sa tugom što je prerano nestao iz naših života.